Uoči sutrašnje druge utakmice, doigravanja za prvaka BiH u rukometu, između Borca i Izviđača porazgovarali smo s Josipom Erešom 20-godišnjim desnim krilom Izviđača, povremenim bh-reprezentativcem.
.Josipe, ove godine, nakon prošlogodišnje krize u koju si zapao u drugom dijelu prvenstva, igraš sjajno. Prvi si strijelac „Skauta“ sa 135 pogodaka ili 5,2 po utakmici u Premijer ligi, ovdje nisu uračunati pogodci iz KUP natjecanja, i sad, 9 pogodaka u doigravanju s Borcem. Gdje je tajna?
–Pa nema tu neke tajne, prošle godine sam imao malo problema s povredama te nisam imao kontinuitet u trenažnom procesu tako da se je to odrazilo na moju lošiju igru. Bilo je dosta utakmica s malo pogodaka i lošom realizacijom. Ove sezone odradio sam odlične pripreme, zaobišle su me i povrede, tako da sam odigrao dobro sezonu, imao dobru realizaciju. Dobro mi ide realizacija sa sedam metara, uglavnom sam zadovoljan, ali uvijek može bolje.
Znači nije bilo ozljeda?
-Imao sam malo problema u dvije posljednje utakmice protiv Zrinjskog i visočke Bosne, ali te utakmice nam nisu bile bitne jer smo već bili osigurali prvo mjesto, tako da sam imao malu minutažu.
Ajde da se malo vratimo na tvoje rukometne početke. Kako je to krenulo, otkud Josipa u rukometu.
–Počeo sam trenirati u trećem razredu osnovne škole, moje cijelo društvo je treniralo rukomet, tako da sam i ja krenuo. Malo pomalo, kako se kaže, rodila se ljubav prema rukometu. Moj ostanak u rukometu dodatno su pojačali uspjesi Izviđača. U to vrijeme Izviđač je osvajao titule, igrao protiv velikih rukometnih klubova, u gradu su svi samo govorili o rukometu i normalno je da svaki dječak u Ljubuškom sanja da jednog dana zaigra u Izviđaču. Uspjesi Reprezentacije Hrvatske također su doprinijeli da postanem rukometaš. Inače, uvijek sam redovno dolazi na treninge, maksimalno trenirao, nisam preskakao treninge i zabušavao, tako da se je to odrazilo i na moju igru i karijeru.
Prošao si sve reprezentativne selekcije, igrao si kao kadet za Juniorsku reprezentaciju BIH na svjetskom juniorskom prvenstvo, igrao si za seniorsku reprezentaciju BiH. Čini se da te je izbornik zaboravio. Nadaš li se reprezentativnom povratku.
-Normalno je da se nadam, ne znam jeli selektor mene zaboravio ili nije. Mislim da prema mojim igrama, u ovoj sezoni, ne bi trebalo da me se zaboravi. Mislim da selektor prati i domaću ligu pored stranih liga gdje igraju naši reprezentativni igrači, ja se nadam povratku. Ipak, sve će to zavisiti o mojoj igri, a i o izborniku.
Za ekipu Izviđača si zaigrao vrlo rano s 16 godina, ako se ne varam. Sjećaš li se svog prvog službenog nastupa za prvu ekipu Izviđača.
–Ne sa šesnaest, zaigrao sam s petnaest godina. Kako se ne bih sjećao, prvo „vatreno krštenje“ imao sam na gostovanju u Gradačcu, koliko se sjećam, tu smo utakmicu izgubili s golom razlike, a ja sam postigao svoj prvi zvanični pogodak za Izviđač.
Trenirao si s dosta trenera kako bi ih ti ocijenio, tko je ostavio na tebe najveći dojam.
–Iako moja karijera nije toliko duga, ali me treniralo, maltene, desetak trenera. Tu je sadašnji trener Zdenko Grbavac, koji me je trenirao u mlađim kategorijama. S njim sam bio najviše u trenerskom odnosu. Tu bi spomenu Daria Mikulića, koji me je trenirao također u mlađim danima, a bio mi je trener u prvoj ekipi. Trenirao sam jednu sezonu pod nadzorom Ilije Puljevića, tada sam počeo igrati u prvoj postavi, igrali smo Seha ligu i puno teških utakmica. Ne bih nikoga posebice izdvajao, svatko od njih je imao svoj doprinos u razvoju moje rukometne karijere.
Povremeno te treneri koriste na poziciji desnog vanjskog, gdje se dobro snalaziš, mada je tvoja prirodna pozicija desno krilo, vidiš li sebe na toj poziciji?
–Ja mislim da imam smisla za igru na poziciji desnog vanjskog napadača. Od samih početaka treneri su me forsirali na poziciji desnog krila. E sad, možemo govoriti o tome jeli to bila i nije greška, te ispade da je moja prirodan pozicija krilo, zbog toga što su me treneri forsirali na toj poziciji. Međutim, isto tako, kad iziđem na poziciju desnog vanjskog dosta se dobro snalazim. Prošle godine, kad smo bili deficitarni na toj poziciji, igrao sam puno više na toj poziciji i čini mi se da je to dosta dobro izgledalo. Također sam svjestan da se danas traže visoki, robusni igrači na toj poziciji, ali kada se traže neke taktičke promjene, promjena ritma, mislim, da mogu dati svoj doprinos izlaskom na poziciju vanjskog napadača.
Sutra je druga utakmica doigravanja za prvaka s Borcem. Bio si najbolji strijelac i pojedinac u ekipi Izviđača. Kako bi ocijenio subotnju utakmicu? Što je realan odnos snage između Borca i Izviđača onih prvih 55 minuta ili posljednji 5 minuta utakmice.
–Bliže sam tome da je realan odnos onih prvih 55 minut utakmice. Držali smo se cijelo vrijeme s njima u „egalu“, ničim nisu pokazali neku veliku superiornost u odnosu na nas. Presudan su bile naše greške, promašaji, nismo imali puno tehničkih grešaka, ali nam je realizacija bila slaba. S realizacijom od 40%, u današnjem rukometu se ne može pobijediti ozbiljan protivnik kakav je Borac. Međutim, mi smo pokazali da se s njima možemo nositi i u obrani i u napadu. Sutra, uz veću mirnoći i bolju realizaciju i s nešto jačom obranom, mi bi trebali pobijediti.
Kako će te se nositi sutra zbog pritiska važnosti utakmice i domaćeg terena.
–Ne znam, ja sam se, mislim, tog pritiska riješio, odigrao sam dosta značajnih utakmica, kako u reprezentaciji na svjetskom juniorskom prvenstvu, u Seha ligi. Kako će mlađi reagirati, pa mislim da smo ove sezone odigrali puno utakmica, u Premijer ligi, pod imperativom pobjede i pokazali smo da taj pritisak dosta dobro nosimo. Naročito se je to pokazalo na vrućim gostujućim terenima u Gračanici, Gradčcu, Prijedoru i Vogošći.
Odlično si izvodio udarce sa sedam metara u Banja Luci, imao si realizaciju 7 od 7, u čemu je tajna.
–Ja vratare gledam na video, i znam kako oni brane, ali na utakmici je upitno dali će vratar uvijek isto reagirati. Kad dođem na liniju sedmerca, poslije prvog trzaja pogledam vratara i onda donosim odluku. U Banja Luci mislim da nisu bili ni na jednom „penalu“. Nadam se da ću i ovdje tako nastaviti, ništa se tu napamet ne može predvidjeti, kod sedmerca odlučuju trenuci.
Može li Izviđač sutra do pobjede? Što bi se trebalo posložiti da Izviđač savlada iskusnu ekipu Borca?
–Naravno da može. Mi imamo tu snagu, mlađi smo, brži i željni smo igre. Oni su fizički jači i iskusniji, prošli su dosta toga, odigrali puno velikih utakmica, dobili su prvu utakmicu i misli da će ući, ne podcjenjivački, ali malo opuštenije u utakmicu. Na našoj strani će bit i publika koja će, nadam se, u doći velikom broju. Trebamo, kako sam rekao, popraviti realizaciju, čvršće zaigrati u fazi obrane i uz malo više sreće, koje nismo imali u Banja Luci, doći ćemo do pobjede.
Josipe kako vidiš sebe u doglednoj budućnosti. Što je prioritet, škola, rukomet ili paralelno jedno i drugo?
–Dok sam u Izviđaču, paralelno jedno i drugo, i fakultet i rukomet. Ako se ukaže neka dobra prilika, sigurno je da ću je prihvatiti i otići, u tom slučaju fakultet može sačekati. Ne mislim ići pod svaku cijenu.
Koliko još u Izviđaču i kojoj rukometnoj ligi bi volio zaigrati. Koja je tvoja želja?
–Pa svakako treba gledati i financijsku stranu, znači, otići tamo gdje se može igrati dobar rukomet i od toga živjeti. Pa mislim da su Mađarska i Poljska liga dosta napredovale i pružaju dobru šanse mladim igračima za napredak, a tu je, svakako, i Slovenija. Krajnji cilj svakom rukometašu je Bundesliga, gdje se igra najjači rukomet, tako da bi se i ja, nekad, htio ogledati u njoj.
Hvala Josipe i sretno u sutrašnjoj utakmici.
