Sa zvukom sirene za istek šezdesete minute susreta u Sportskoj dvorani Zavidovići nastalo je veliko slavlje ljubuške mladosti, koja je odsanjala svoj san, koji su sanjali skupa sa svojim trenerom Tonijem Čolinom te donijela osmu titulu prvaka BiH u rukometu svome gradu. Osvajanjem osme titule ostvarili su uspjeh koji još nitko nije ostvario u poslijeratnoj BiH.
Kad je krenula sezona, nitko baš nije puno vjerovao u ovo čudo, osim njih i stručnog stožera. Trener Toni Čolina preuzimanjem prve momčadi u siječnju 2020. godine tada je nagovijestio ovakav rasplet.
Odmah u prvim javnim istupima nakon preuzimanja sadašnje pozicije u Klubu rekao je:
To je jedan od najzanimljivijih projekata u državi što se tiče trenerskog posla jer imaš talentiranu djecu koja su gladna rada i uspjeha, vrhunski motivirana za razliku od možda ostalih sredina u BiH. Sama ta činjenica te tjera da daješ maksimum jer njihove ambicije su visoke, a želja za napretkom velika. Taj ambijent u kojem se trenira u Izviđaču je velika stvar!
te dodao:
Želimo probati rasti individualno i grupno. Možda je prevelika razlika između vodećih Borca, Gračanice i nas, možda je teško sanjati titulu, ali opet igrači sami sebi uspostavljaju limite. Nitko nam ne može zabraniti da sanjamo titulu i probamo se maksimalno spremiti i osvojiti što više bodova na tom putu. Puno je kola do kraja i nećemo se opteretiti time. Cilj je probati promovirati naše momke i dobiti ih za iduće godine. Međutim ne moramo prestati sanjati o tituli!
Radilo se i treniralo žestoko, ali najvrednije u svemu tome je obiteljski ambijent koji su izgradili. Svi su bili jedna istinska, velika, krasna obitelj koja je plijenila svojom igrom, ponašanjem i zajedništvom gdje god bi se pojavila. Međutim, bilo je i onih koji su tijekom cijele sezone ovoj mladosti podmetali „klipove po noge“, a to njima neka služi na čast. Oni se nisu puno na to osvrtali, išli su dalje, svojim zacrtanim putem. Zato kapa do poda svima, svi su oni zaslužni, jer njihov trener ne želi isticati zasluge u obitelji, kako kaže, zasluge se ne ističu.
Ovaj veliki uspjeh ostvarili su, krenimo od najmlađih pa do onih najstarjih: Dijano Ćeško, Luka Bubalo, Ivano Pavlović, Filip Odak, Stipe Pavlović, Fran Pavlović, Petar Medić, Miloš Kos, Mihael Bebek, Matej Mandić, Mirko Mišetić, Ivan Herceg, Domagoj Alilović, Milan Vukšić, Nikola Primorac, Amir Muhović, Stjepan Jozinović, Ante Grbavac, Dragan Šoljić, Mladen Bošković, Ivan Miličević na čelu sa stručnim stožerom u kome su Toni Čolina, Adis Jakić, Milan Tolić „Mimi“, Ante Bunoza, Denis Buntić i Nedan Zovak.
Nažalost, nisu svi mogli biti u dvorani u Zavidovićima jer su tako odlučili moćnici, mada je u isto vrijeme u Banjaluci na ženskom Kup-u i u Doboju na utakmici Sloge i Boraca bilo i publike. Bilo smo upozoreni da nitko izuzev dvadeset osoba iz zapisnika ne može ući u dvoranu, tako da svi oni koji su željeli prisustvovati ovom susretu su morali odustati. Ostatak momčadi, koji nije bio u zapisniku, a koji su sudjelovali u osvajanju ove titule i pripada im medalja, mogli su u dvoranu, tek, nakon završetka susreta, pri dodjeli pokala i medalja.
Vratimo se sad malo susretu u Zavidovićima. Važnost susreta osjetila se u igri „Skauta“, naročito u prvih dvadeset minuta. Domaćin je bio jako motiviran, a „Skauti“ pod dojmom važnosti utakmice, nisu bili u svom elementu. Skratila se ruka kod šuta, obrana nije najbolje funkcionirala i domaći su došli do tri gola viška u 12. minuti (6:3).
Trener Čolina rano je morao pozvati prvi time out, već u 12.minuti. Okupio je svoje momke, vratio im mirnoću i stvari su krenule u pravom smjeru. Matej Mandić je „spustio roletu“, a u napad je proradio i u 20. minutu bilo je plus dva na strani „Skauta“ (6:8). U zadnjih deset minuta prvog dijela stvari u svoje ruke uzeo je kapetan Domagoj Alilović, pripomogao je Stjepan Jozinović i na poluvremenu je bilo jasno da titula odlazi u Ljubuški.
Ulazak u drugi dio bio je maestralan. „Skauti“ su fantastično krenuli te u 40. minuti stigli do devet golova prednosti, utakmica je bila praktično riješena. Domaći su se u završnici uspjeli primaći na zaostatak od tri gola, ali dalje od toga nisu mogli. Na koncu završilo je 28:23 za naše rukometaše i za njihovo veliko slavlje na parketu Sportske dvorane u Zavidovićima.
Matej Mandić bio je maestralan s petnaest obrana. Domagoj Alilović odigrao je kapetanski, postigao je sedam pogodaka i vukao je u kriznim trenucima, kad je bilo najpotrebnije. Odmah u bok njima bio je Stjepan Jozinović sa šest postignuti golova. Milan Vukšić postigao je četiri, a Miloš Kos tri gola. Svi ostali dali su svoj doprinos, igrom, podrškom i motivacijom.
Kod domaćina Mirza Mehinagić postigao je šest, Haris Bašić pet pogodaka.
Našim momcima ostalo je još naredni vikend odigrati Završnicu Kup-a u Tuzli i zaključiti ovu iznimno uspješnu sezonu.
Svaka čast momci, kapa do poda!
Premijer liga BiH, sezona 2020/2021, 30. kolo.
Zavidovići, 22.05.2021. u 17:00 sati.
RK Krivaja – RK Izviđač Central osiguranje 23:28 (10:13)
Zavidovići, Sportska dvorana, bez gledatelja.
Suci: Dženan Grbić (Brčko) i Mirza Taletović (Gradačac).
Nadzornik: Boris Šatordžija (Banja Luka).
RK Krivaja: A. Omerović (1 obrana) , Hadžihasić (7 obrana), Velagić, Amitović 1, Bašić 5/5, Velić 1, Salkić 1, Mehić, Sinanović 2, Alić, Faljić 1, J. Omerović, Čolaković 1, Abdurahmanović 3, Mehinagić 6, Džakmić 2.
Trener: Adnan Đerzić.
RK Izviđač CO: Grbavac , Mandić (15 obrana), Vukšić 4/4, Alilović 7, Kos 3, Odak, Jozinović 6, Bošković 2, Mišetić, Bubalo, Miličević 1, I. Pavlović 1, Ćeško 1, Šoljić 2, Bebek, Muhović 1.
Trener: Toni Čolina.
Isključenja: RK Krivaja 4 minuta, RK Izviđač CO 12 minuta.
Sedmerci: RK Krivaja 5/5, RK Izviđač CO 4/4.
