Mario Bjeliš: Ne mogu obećati titule i trofeje, ali mogu borbu za svaku loptu do posljednjeg atoma snage u svih 120 minuta utakmica Mario Bjeliš: Ne mogu obećati titule i trofeje, ali mogu borbu za svaku loptu do posljednjeg atoma snage u svih 120 minuta utakmica

Nalazite se: Početna

Mario Bjeliš: Ne mogu obećati titule i trofeje, ali mogu borbu za svaku loptu do posljednjeg atoma snage u svih 120 minuta utakmica

 

izvidjac zeleznicar 20190428 1

 

Nakon završetka natjecanja u Seha-Gazprom ligi, zadnju utakmicu su odigrali, 12.03.2019. protiv skopskog Vardara, rukometaši Izviđača fokusirali su se na natjecanja u domaćoj ligi.

Uspješno su prebrodili polufinalni susret KUP-a protiv Vogošće i sad ih očekuje finalni dvoboj s banjalučkim Borcem. Osvajač KUP-a BiH za sezonu 2018/2019 bit će momčad koja bude uspješnija u dva susreta koji su na rasporedu u Ljubuškom u srijedu,01.05.2019. i Banja Luci, 08.05.2019.

 

bjelis pckU oči finalnih kup utakmica i završnice prvenstva razgovaramo sa samozatajnim trenerom Izviđača Mariom Bjelišom.

 

Mario svi oni koji prate rukomet znaju Marija Bjeliša, ali ipak u kratkim crtama možete li nam opisati svoju igračku karijeru?

 

Svoje prve rukometne korake napravio sam u RK Metković, kao i većina djece u tom gradu. Imao sam sreću da treniram i igram u najuspješnijim periodu RK Metković, s velikim rukometnim imenima.

S Metkovićem sam u sezoni 1999/2000 osvojio EHF KUP, a 2000/2001 smo igrali finale istog kupa, ali nažalost nismo uspjeli obraniti titulu pobjednika.

U domaćem prvenstvu osvojili smo dvije titule pobjednika KUP-a, jedine titule koje nije osvojio RK Zagreb u poslijeratnoj Hrvatskoj.

Tridesetak puta sam nastupio za reprezentaciju Hrvatske, s kojom sam na Mediteranskim igrama u Bariu 1997. godine osvojio zlatnu medalju.

Nakon Metkovića svoj rukometni put sam nastavio u inozemstvu igrajući u Austriji za Bregenz Handball i Alpla HC Hard s kojima sam osvoji tri titule prvaka i dvije titule pobjednika kupa Austrije. Igrao sam u Švedskoj za Hammarby IF Handboll, u Španjolskoj za Academia Octavio Vigo i u Mađarskoj za Pick Szeged. Nakon inozemne karijere vratio sam se u Hrvatsku gdje sam nekoliko sezona prove u Sisku igrajući za Sisciu.

 

Nakon završetka igračke karijere, niste napustili rukomet, ostali ste u rukometu i bavite se trenerskim poslom?

 

Kad ste dvadeset godina u rukometu, igrate, trenirate, teško je to odjednom napustit. Okrenuo sam se trenerskom pozivu. Završio sam višu trenersku školu, a nakon toga i EHF MASTER COACH COURSE za dobivanje EHF PRO LICENCE. Trenirao sam tri sezone RK Metkoviću 1963, dvije godine RK Split i, evo, ove godine sam na klupi RK Izviđač Central osiguranje.

 

Ljetos ste prihvatili poziv Izviđača, jeli vas poziv iznenadio i jeste li se dvoumili kod donošenja odluke?

 

Kad me je kontaktirala uprava Izviđača, bio sam pomalo iznenađen, ali prihvatio sam poziv. Ipak je to klub koji je prvak države, svake godine se bore za titulu, a SEHA liga je poseban mamac svima, kako igračima tako i trenerima. Biti trener Izviđača, sigurno, je izazov, ali moji prijatelji su mi u šali znali reći da sam u Izviđač došao u najtežem trenutku. Puno igrača je otišlo iz kluba, a treba igrati jednu jaku ligu kao što je SEHA liga. Klub su napustili Josip Šarac (Celje), David Mandić (Zagreb), Mateo Rodin (Nansi), Marko Ivanković (Vogošća), Ivan Budalić (Slovenija) i Božidar Leković (Italija), Josip Grbavac (Njemačka), a Kristijan Jarak je prestao igrati. Trebalo je posložiti momčad, normalno, nije to bilo lako, ali na sreću Izviđač ima svoju školu rukometa iz koje se, uvijek, prvoj momčadi može priključiti dosta mladih talentiranih igrača.

 

Kako ste rekli pred Vama nije bio nimalo lagan zadatka, trebalo je u hodu posložiti momčad. Došlo je dosta novih igrača, priključili ste nekoliko rukometaša iz izviđačeve škole rukometa, trebalo je igrati utakmice Seha-Gazprom lige, protiv velikih protivnika, možete li se osvrnuti na period iza vas?

 

Mi smo bili svjesni da idemo u jednu ligu, gdje igraju jedan Zagreb, Vardar, Meshkov Brest,Tatran, Steaua i da mi nemamo takvu kvalitetu i da se ravnopravno nosimo s njima. Ne možemo im financijski parirati, tako da nismo mogli dovesti igrače ranga tih klubova, ali mi smo se odlučili prvoj momčadi priključili mlade rukometaše, kojima će igranje utakmica Seha-Gasprom lige, za buduću rukometnu karijeru, puno značiti. Iako samo ostvarili samo jednu pobjedu i jedan remi, ali smo pet-šest utakmica izgubili s jednim golom razlike, pokazali smo da ova ekipa ima potencijal, da ima mlade talentirane igrače, od koji će neki, u dogledno vrijeme, postati zapažena rukometna imena.
Ako trebam istaći minuse i plusove igranja jedne ovakve jake lige,onda sa minusom mogu označiti plasman na tablici, odnosno bodovni saldo. To jest minus, ali ima puno više plusova. U plusove mogu ubrojiti to da klub s najmanjim financijskim proračunom, s najmlađom ekipom, dakle, uvjerljivo smo na dnu sa resursima i tržišnom vrijednosti igrača i u takvim okolnostima smo pokazali u desetak utakmica, s velikim ekipama, kao što su: Zagreb, Nexe, Steaua, Meshkov, …da možemo s njima igrati šezdeset minuta utakmice u egalu.

 

Mario Bjelis 514

 

Imali ste i dosta peh, dosta igrača je bilo izvan stroja zbog ozljeda?

 

Jeste, mi smo složili momčad u početku, s većim brojem iskusnijih igrača, ali kako je vrijeme odmicalo, odnosno iz tjedna u tjedan, izvan stroja je bilo niz igrača, što zbog ozljeda, što iz drugih razloga. Mislim da je od početka sezone, pa evo do sad, otpalo devet, deset igrača, koji su bili planirani za nosioce igre u ovoj sezoni, a mlađi su uz njih trebali stasati. Međutim, okolnosti su nas natjerale da djeca od 16, 17, 18,.. godina, iako nije planirano, postanu nositelji i glavni igrači. Dakle, svaki od tih mladih igrača je imao periode kad je bio važan kotačić u igri Izviđača.

 

Uspjeli te promovirati nekoliko mladih igrača Alilovića, Vukšića, Mišetiće, Mandića, Kosa, … , jeste li ste strane zadovoljni?

 

Pa, ja sam zadovoljan kako ta djeca rade, napreduju, ja se nadam da će oni biti skupa s generacijom 2002., kad im se priključi, sljedećih 4-5 godina nositelji igre Izviđača i da će postići dosta zapažene rezultate.

 

Ispred Vas je odlučujući dio sezone, niste u natjecateljskom ritmu, slijede finalne utakmice s Borcem, kakva su očekivanja?

 

Pa čujte, velika većina nas je već prekrižila, jer smo dosta pomladili ekipu, svrstavaju nas u autsajdere kako natjecanju Kup-a tako i završnice prvenstva. Uredu, poštujemo svačije mišljenje, ali mi iz utakmice u utakmicu ulazimo sa sve većim motivom i moramo dati sve od sebe, a uspjeh će doći, što smo pokazali u Kupu, gdje smo eliminirali jednu jaku Vogošću, što je bilo mnogima iznenađenje. Znamo da je Vogošća zadnjih godina u vrhu bh. rukometa, svake godine dosta ulaže, dovodi nove igrače, ima igračku širinu i iskustvo,dakle, ako možemo biti bolji od jedne takve momčadi, onda možemo, isto tako, igrati i biti bolji i od ostali naših potencijalnih protivnika. Naravno, ima momčadi, kad pogledate na papiru, koje su sigurno jače od nas sa iskustvom svojih igrača, kao Bosna Visoko s Harmandićem i Toromanovićem, to su igrači koji su puno toga prošli u svojim karijerama. Dakako, to je neusporedivo s našom ekipom, ali mi u svaku utakmicu ulazimo s rezultatom 0:0, mi se sigurno nećemo predati pa tko god nam bio protivnik, spremit ćemo se što najbolje možemo, dati sve od sebe pa ako protivnik bude bolji, naravno, da ćemo mu čestitati i poželiti mu sreću, ali prije utakmice nema predaje.

 

bjelis bregenzOve godine igra se i završnica prvenstva u pomalo neuobičajenom formatu, prvih sedam momčadi iz prvenstva i Izviđač. Do finala se igraju dvije utakmice, prednost domaćeg terena ima bolje plasirana momčad, finale se igra na dvije dobivene utakmice, prednost domaćeg terena ima ekipa koja ima bolju startnu poziciju (Izviđač je dobio startni broj 2, prvak lige ima startnu poziciju 1, drugoplasirani 3, itd.)

 

Kako vidite šanse Izviđača, bit će veoma neizvjesno, čini se da su momčadi dosta izjednačene?

 

Nakon završetka Seha-Gazprom lige, posvetio sam se upoznavanju i analiziranju naših potencijalnih protivnika. Mogu reći da su stvarno ekipe izjednačene i da tu nemamo sigurne favorite i ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će netko, velikom vjerojatnoćom, osvojiti titulu prvaka, jer nitko nije toliko dominantan. Znači,svatko će morati odigrati maksimalno 120 minuta da bi pobijedio.
Igraju se dvije utakmice jedna u gostima, jedna na domaćem parketu i mi će morati dati sve ono najbolje, kako svaki igrač, tako i mi na klupi, da bi prošli bilo kojeg protivnika. Vratit ću se ponovno na papirnate favorite gdje se svrstavaju: Gračanica, Borac, Bosna, Vogošća, ali “bit će tu svega“, nema tu izrazitog favorita. Opet ponavljam, što se nas tiče, mi ćemo dati sve od sebe u četvrtfinalnim utakmicama i nadam se da ćemo biti uspješni i proći dalje, i tako nastaviti…

 

Izviđač u rosteru ima dosta mladih igrača jeli to njegova prednost ili nedostatak u ovakvom sustavu natjecanja?

 

Mladi igrač može biti spremniji, ali u ovakvoj ligi i u ovakvom sustavu natjecanja, iskustvo je vrlo bitno. Bez obzira na to, ja se nadam da će moji igrači, od prvog do posljednjeg, iskoristiti svoju rolu, netko kraću, netko dužu, da će dati maksimum i vidjet ćemo zašto će to biti dovoljno, za koji plasman?

 

Za kraj što poručiti navijačima Izviđača ?

 

Ne mogu obećati titule i trofeje, ali mogu obećati da ćemo dati sve od sebe, zadnji atom snage, za svaku loptu ćemo se boriti svih 120 minuta, kako bi ovo bila uspješna sezona. Svakako, da ćemo na kraju vidjeti rezultate.

 

izvidjac vardar 20190428 5

 

face-twitter

facebookyoutubetwitter

Medijski partner

 svijet rukometa 

 radioljubuski 

 ljportal

Generalni sponzor

  co logo s

SPONZORI

logos log

obrazovanje

dzaic log

Toscana logo  

ht eronet logo

ephzhb

mrm log

Logo Eurofish

unitrade log

bigeste logo

jurpom logo 

elekto milas 

hummel logo

alba logo