ODAKLE VLADIMIR ALEKSEJEVIČ PETROV U HERCEGOVINI?

Neka igra sudbine htjela je da dođem baš u Hercegovinu. Naime u svijetu rukometa svi su međusobno povezani i surađuju, pa sam i ja na taj način došao u klub. Naime, moj kolega i prijatelj Andrej Lavrov, inače jedan od najboljih golmana svijeta kao i trostruki olimpijski pobjednik preporučio me je čelnicima Izviđača i evo sada sam tu.

ZANIMLJIVO JE DA RUKOMET NIJE BIO JEDINI ŠPORT KOJIM STE SE BAVILI, NAIME DO 13. GODINE  IGRALI STE HOKEJ NA LEDU?

Da do 13. godine nisam ni razmišljao o rukometu, sve dok me školski prijatelj koji je inače trenirao rukomet nije nagovorio da se okušam u ovom sportu. Došao sam pogledati jedan trening i od tada je počela moja rukometna karijera.

KAKO SMO VEĆ NAGLASILI IMALI STE BOGATU RUKOMETNU KARIJERU, RECITE NAM NEŠTO VIŠE O TOME?

Nastupao sam za seniorsku reprezentaciju Sovjetskog Saveza, isto tako sam bio i juniorski prvak za Sovjetski Savez. Pored toga nastupao sam za klubove: Kuncevo (Moskva), Sloga (Doboj), nastupao sam i u njemačkoj Bundes ligi, igrao za klubove Heppenheim i Pfullingen gdje sam ujedno počeo već raditi i sa mlađim uzrastima.

KAKVE SU RAZLIKE U IGRANJU- BUNDES LIGA- NEKADAŠNJI S.S.- PROSTORI BIVŠE JUGOSLAVIJE?

Razlike svakako postoje i one najviše dolaze do izražaja kad je riječ o tehnici i discipliniranosti. Recimo u Sovjetskom savezu i Jugoslaviji više se tražila fizička snaga i tehnika. U moje vrijeme Rusi su tehnički bili bolji igrači, no Nijemci su to nadoknađivali disciplinom te pobjedničkim karakterom.

SVOJU IGRAČKU KARIJERU ZAVRŠILI STE U 38. GODINI  I POSVETILI SE TRENERSKOM POZIVU?

Tako je, u njemačkom klubu Heppenheim počeo sam trenirati mlađe uzraste. Tu sam se zadržao tri godine i nakon toga je uslijedio povratak u matični klub Kuncevo gdje sam nastavio trenirati mlađe uzraste.

OD SIJEČNJA 2007. SLUŽBENI STE TRENER U RUKOMETNOJ AKADEMIJI IZVIĐAČ. RECITE NAM NEŠTO O TOM RAZDBLJU ADAPTACIJE?

Nije bilo nimalo lako iz razloga što u Rusiji ne postoji nešto kao što je Rukometna akademija. Ovdje rad s djecom ne podrazumijeva samo treniranje već i stalni angažman u njihovu razvoju. Dodatni problem predstavljao mi je i jezik no s vremenom sam uspio svladati i te barijere.

ODGOVARA LI VAM KLIMA I NAČIN PREHRANE?

Hrana mi je odlična, posebno mi se sviđa janjetina i ćevapi u lepinji, a kad je riječ o klimi za mene osobno je pretoplo i nije se baš lako naviknuti na ''hercegovačku žegu''.

S OBZIROM DA STE POSTALI TRENER PRVOJ POSTAVI IZVIĐAČA, KAKVA SU VAŠA OČEKIVANJA ZA OVU SEZONU?

Realno očekujem visoke rezultate. S obzirom da je ovo najmlađa ekipa u prvoj ligi (prosjek godina 18,6) hendikep bi im mogla predstavljati mladost i neuigranost u početku,no svakodnevnim treninzima i ti mali nedostatci će se riješiti da bi se ostvarili zacrtani ciljevi a rezultati će doći na osnovu truda i zalaganja.

POZNATO JE DA SU IGRAČI ODRADILI PRIPREME I SUDJELOVALI NA TURNIRU U GORAŽDU. JESTE LI ZADOVOLJNI REZULTATIMA?

50% sam zadovoljan. S jedne strane veliki je plus želja za dokazivanjem, trud koji ulažu, dok je s druge strane potrebno još dosta raditi na homogenosti ekipe kroz treninge, prijateljske utakmice i razne turnire. S obzirom da su u klub stigle tri prinove (Vučković, Vukosav i Ilić), te da je priključeno 10 nadarenih polaznika iz Akademije, razumljivo je da ta ekipa mora proći fazu adaptacije da bi se kompletirala i kvalitetno uigrala. Veliku potporu dobivam od mojih suradnika, trenera vratara Mladena Škorputa, kao i kondicionog trenera Zvonke Hercega te koordinatora  Josipa Glavaša.

I ZA KRAJ, GDJE VIDITE IZVIĐAČ U BUDUĆNOSTI?