PROSLAVLJEN PEDESETI IZVIĐAČEV ROĐENDAN

HRK Izviđač, nije samo najuspješniji klub u povijesti ljubuškog sporta uopće već je i najuspješniji bosanskohercegovački klub koji se natječe u olimpijskom sportu u poraću, u proteklu subotu proslavio je pola stoljeća postojanja.

Hotel "Bigeste" u Ljubuškom nakratko je zasjao starim sjajem, bio je otvoren specijalno za proslavu pedesete obljetnice Izviđača. Zidovi su bili ukrašeni slikama raznih generacija rukometaša i rukometašica Izviđača iz posljednjih pedesetak godina, na video zidu vrtjeli su se prizori s europskih utakmica Izviđača, vladala je prava svečarska, predblagdanska atmosfera…

Središnja dvorana bila je ispunjena igračima i igračicama koji su prvi odjenuli dres Izviđača, pa sve do današnjih prvotimaca. Sve nazočne pozdravio je direktor Izviđača Zdenko Grbavac, a potom se posjetilo na najvažnije događaje u povijesti kluba. Stanislav Mucić, bivši igrač i sadašnji čelnik kluba, veliki zaljubljenik u rukomet i vizionar, kratko se osvrnuo na učinjeno i najavio nove velike projekte, poput rukometne akademije, o kojoj je nešto više rekao voditelj odgojno-obrazovnog dijela profesor Ivan Matić.

Velikim je ovacijama popraćen izlazak na pozornicu najtrofejnijeg hrvatskog rukometaša Slavka Goluže, koji se spremno odazvao na poziv ljudi iz Izviđača. U svom obraćanju Goluža je kazao da mu je čast i zadovoljstvo što se družio i igrao s igračima Izviđača (Sušac, Mucić, Jakić, Bokan, Nikolac, Grbavac…) te je obećao dovesti u Ljubuški dvostruke olimpijske i svjetske prvake rukometaše Hrvatske.

Svim bivšim igračima koji su pridonijeli razvoju i rezultatu Izviđača klub je uručio zahvalnice, od kojih četiri posthumno. Bilo je dirljivo vidjeti najstarije koji su ispraćeni burnim pljeskom, Miću Dedića, najstariji međi njima, došao uz pomoć štapa, zatim Luku Grlušića, Enesa Gujića, pa sve prisutni Ferdo Međugorac… Na svečanosti su bili i dojučerašnji "skauti", sadašnji hrvatski reprezentativci Denis Buntić i Mirko Alilović (novopečeni), pa Mirsad Terzić, Nermin Bašić…

Na svečanost zlatnog jubileja pristigle su i neke od bivših igračica, Gordana Šimunović-Pavlović i majka Sergeja Barbareza, Zlata Komšić-Barbarez. 

Mirko Alilović, Nermin Bašić i Denis Buntić

Nakon svečarsko dijela, uzvanici su nastavili ugodno druženje uz bogat švedski stol i zvuke glazbe.

Goluža u Ljubuškom kao kod kuće

Izviđačevu proslavu čelništvo kluba odlučilo je proslaviti pozivom velikanu hrvatskog rukometa Slavku Goluži, koji se rado odzvao te zajedno s prijateljima iz Ljubuškog prigodno proslavio pedeseti rođendan Izviđača. Klub je Golužu imenovao specijalnim gostom večeri, no Goluža je odbio taj naziv. “Iznimna mi je čast što sam večeras s vama, ponosan sam što sam dio vas i moram reći da se ovdje ne smatram gostom. Smatram se domaćinom ovdje u Ljubuškom”, kazao je Goluža, uz obećanje da će u Ljubuški dovesti olimpijske i svjetske prvake. Predsjednik kluba Stanislav Mucić Goluži je uručio i umjetničku sliku Hame Ibrulja kao zahvalu za dolazak i, naravno, za doprinos rukometu uopće.

Slavko Goluža

Grbavac: Teško se svega sjetiti

Svečanost održane večeri obilježena je i prigodnim sjećanjem na povijest kluba od davne 1956. do danas s posebnim naglaskom na europske uspjehe u posljednjih sedam godina. "Teško je obuhvatiti cijelu povijest i navesti sva imena koja su prodefilirala kroz klub, no, evo u kratkim crtama potrudili smo se navesti najvažnije. Ako je netko i izostavljen ne bi trebalo biti ljutnje jer je ipak riječ o velikom procesu, a i nemamo dovoljno pisanih dokumenata o povijesti kluba, te nam je teško uzeti u obzir sve što se događalo. O samoj povijesti trebalo bi razgovarati s ljudima koji su bili u klubu da bi se doznalo što više, ali, evo, potrudili smo se koliko-toliko obilježiti tijek razvoja i događaja u klubu i spomenuti što više imena2, kazao je Zdenko Grbavac.

Mića Dedić - najstariji "skaut"

Za sedamdeset imena koja su ostavila traga u Izviđaču klub je podijelio zahvalnice, od toga četiri posthumno. Najstariji Izviđačev živući igrač, 73-godišnji Mića Dedić, također se našao među sedamdeset imena koja su dobila zahvalnicu za djelovanje u klubu. 1954. bio je u vojsci u Beogradu, i kako je kazao, tu krenuo sa svojim prvim rukometnim koracima, da bi 1954. pošao igrati u Ljubuškom. "Tada se nije znalo ništa o rukometu, ni zona, ni koraci, niti išta konkretnije. Prof. Ivica Boto je nešto znao iz teorije, ali praksa je zaostajala, no malo-pomalo naučili smo nešto. Te 1956. smo se registrirali i počeli. Nismo imali ništa, u vozilo od tone i pol pod ceradu bi nas ubacili i zatvorili, pa u Konjic igrati", sjeća se Mića. Liga se sastojala od regije Konjic, Mostar, Trebinje, Bileća, Čapljina, Ploče i Metković. Ljevak Mića je igrao desnog vanjskog , a sportom se bavio do 1967. Iznimna mu je čast, kaže, što je nazočio večeri, a nije zaostala ni kritika.

"Jako mi je drago što sam večeras ovdje, ali moram reći, kada pogledam pod kakvim uvjetima smo mi igrali i ovo sada, mislim da trebaju biti i bolji", kazao je Dedić.

 Luka Grlušić, Mića Dedić i Enes Gujić